Anita Jelenović Oplanić

Anita Jelenović Oplanić, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti s 5 godina radnog iskustva u školi te odnedavno poduzetnica. Ljubav prema hrvatskom jeziku otkrila sam u srednjoj školi, a ljubav prema predavanju u radu s učenicima osnovne i srednje škole te sa studentima na fakultetu. Stažirala sam i radila u osnovnoj školi te sudjelovala na programu Erasmus + podučavajući strane studente hrvatskome jeziku. Unatoč početnim ambicijama, s namjerom rada u školskom sustavu, put me odvodi u svijet edukacije na moj način.

Tijekom studija pozornost sam pridavala psihologiji, pedagogiji i metodikama usmjeravajući se na načine učenja i savladavanja gradiva. Ponekad previše radoznala i s puno pitanja istražujem kako olakšati učenje, uvijek težim rastu i novim spoznajama. Obožavateljica gramatike i knjiga s ponosom čuvam kulturnu baštinu dokumentirajući lokalni govor.

Karijera

• 2012. stekla zvanje prvostupnice hrvatskog jezika i knjževnosti
• 2015. radila na zamjeni u Osnovnoj školi Fran Krsto Frankopan
• 2015. diplomirala na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli
• 2016. – 2017. stažirala u Osnovnoj školi Fran Krsto Frankopan, Krk, Područnoj školi Vrbnik
• 2017. – 2019. radila na zamjenama u OŠ Fran Krsto Frankopan, Krk te u OŠ Omišalj
• 2019. – 2023. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Erasmus + Hrvatski za strance
• 2020. – kratka zamjena u OŠ Vladimira Nazora Vrsar

U kratkim crtama

• po struci sam magistrica edukacije hrvatskog jezika i književnosti, po zanimanju sanjar
• dolazim iz jednog malog mjesta sa Zlatnog otoka, a adresa mi je u Puli
• volim puno učiti kako bih bila od što veće pomoći drugima
• obožavam čitati jer me čitanje odvodi u neke druge svjetove, otvara mi oči i daje nove spoznaje
• veliki sam fan Harryja Pottera
• kao i nekolicina još uvijek čekam svoju pozivnicu za pohađanjem Hogwartsa
• volim boje iako često nosim tamnu odjeću
• podjednako volim stručnu literaturu, beletristiku i knjige za djecu
• izvana sam odrasla osoba, a iznutra sam veliko dijete
• volim životinje, a najviše mace, zečeve, magarce, koze i kozliće, ovce i janjčiće, pse, ježeve… dakle ne mogu se odlučiti za najdražu životinju
• kad vidim puža nasred ceste pomaknem ga kako ga netko ne bi zgazio, nakon toga se pitam jesam li ga odvela u smjeru u kojem je on htio ići
• doista želim mir u svijetu – moja logika je ako nemamo oružje nemamo se ni s čim tući
• volim dobar humor, smatram da je važan za kročenje stazom života
• volim predavati i podučavati – i male i velike
• duboko vjerujem u onu nikad nije kasno za započeti nešto novo i okrenuti smjer u svom životu
• često me strah, ali ipak napravim korak
• puno puta se pitam zašto jednostavno ne mogu ići linijom manjeg otpora, ali kad mi je „put kroz trnje“ i dolazak do cilja puno zabavniji i vredniji
• „zaštitnica“ sam baštine i knjiga te članica udruge koja me u tome potiče
• ne treba govoriti koliko volim gramatiku – područje sintaksa
• obožavam plesati, bila sam članica folklornog društva 12 godina i pohađala nekoliko plesnih škola, ali se ne sjećam kad sam se zadnji put dobro isplesala
• volim pjevati, ali da me nitko ne čuje
• ne volim lubenicu i palentu
• u trenutku dok ovo pišem 35 mi je godina, ali se osjećam kao da mi je 25.

Hvala vam što ste pročitali do kraja, ne čeka vas nikakva nagrada, nema opcije ako mi sad odmah pošaljete upit dobit ćete ručni usisavač s tri nastavka i opcijom samoodržavanja, ali možete očekivati stručnost, kreativnost, empatiju i pomoć u usavršavanju gradiva kao i drugim uslugama koje nudim. Veselim se druženju! 😊

Ja sam Anita Jelenović Oplanić, magistrica edukacije hrvatskog jezika i književnosti i odnedavno poduzetnica. U struci sam radila 5 godina i mogu reći da mi je to bio jedan od najljepših perioda mog života. U radu sam se susrela s različitim potrebama djece u osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj dobi kao i na fakultetu na koje sam odgovarala koristeći stečeno znanje, ali i učenjem od iskusnih mentora te čitanjem i educiranjem iz područja stručne literature.

Moram priznati da nisam oduvijek znala da se želim baviti educiranjem, iako će moja mama reći da sam već kao mala znala posjesti bebe i Barbie lutke, stati ispred njih i učiti ih čitanju, a kad sam završila prvi razred osnovne škole učila sam svoje mlađe prijatelje abecedi kako bi bili pripremljeni za školsku godinu. Kako sam odrastala moje ideje za onim čime ću se baviti u budućnosti bile su puno drugačije, u osnovnoškolskoj dobi sam htjela biti stomatologinja, no svaki put sam išla sa strahom kod svoje popravljati zube pa sam odustala, nakon toga htjela sam postati vizažistica i pomoći ženama da se ljepše osjećaju u svojoj koži, no put me odveo u ekonomsku školu. Nakon završenog prvog razreda srednje počelo se postavljati pitanje što bih htjela studirati, u obitelji je bilo nekoliko ideja no meni je iz usta samo izašlo da ću studirati hrvatski jezik na opće zaprepaštenje svih i mene same. Oduvijek sam voljela čitati, obožavala sam svoju profesoricu iz hrvatskog u srednjoj i to mi je bio logičan slijed. Tijekom fakultetskog obrazovanja često sam govorila da želim postati profesorica kako bih mogla pomoći učenicima u što lakšem savladavanju gradiva najčešće koristeći jednu od mojih životnih mantri „može se to i na drugačiji, lakši način“.

O meni

Na drugoj godini diplomskog studija imala sam priliku obavljati praksu u osnovnoj školi i srednjoj školi i u trenutku kad sam dobila prvu nastavnu jedinicu za izlaganje tadašnjem 6. razredu znala sam da se nalazim na pravom mjestu i da je to ono čime se želim baviti.

Nakon završenog diplomskog studija počela sam stažirati u osnovnoj školi u kojoj sam se, po završetku staža, najviše zadržala. Radeći s djecom prisjetila sam se vremena kad je sve bilo jednostavnije kad je mašta i kreativnost bila na vrhuncu, učili su oni od mene, ali i ja od njih. S obzirom na to da je u osnovnoj školi program hrvatskog jezika u većoj mjeri usredotočen na gramatiku, koja ponekad nije jednostavna za shvaćanje, moja se pozornost usmjeravala prema načinu predavanja gradiva kao i obraćanja pozornosti na različite osobine pojedinog učenika i njegove potrebe. Usporedno s radom u školi položila sam i stručni ispit. Po završetku rada u školi dobila sam priliku raditi na Erasmus + programu, odnosno učenju hrvatskog jezika za strance na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli te sam tako stvarala iskustvo u radu sa stranim studentima koristeći se engleskim i u manjoj mjeri talijanskim jezikom za učenje hrvatskog jezika.

Na studiju hrvatskog jezika i književnosti imala sam priliku slušati i polagati kolegije iz područja psihologije, pedagogije, didaktike, sociologije, metodike i kreativnog pisanja takozvani Edukacijski paket, koji su mi pomogli u razumijevanju načina učenja, različitih metoda poučavanja, prepoznavanje i upoznavanje s različitim osobinama učenika, pripremama nastavnih jedinica i vođenje administracije jednog razrednika. Upravo shvaćanje da postoje različiti načini učenja potaknulo me na daljnje educiranje i istraživanje kako bih što lakše mogla odgovoriti na potrebe učenika i studenata, odnosno da moja mantra „ovo može i na drugačiji, lakši način“ zaista zaživi.

Volim postavljati puno pitanja i na njih očekivati kvalitetne odgovore, ako ih ne dobijem tražim dalje tako da se može reći da ne volim ići linijom manjeg otpora, već stazom rasta i učenja. Osim što volim gramatiku volim i čitati, stoga ne čudi da svaku knjigu volim spasiti od zaborava te ju ugurati na neku policu. Čitanje mi pruža mogućnost ulaska u nove svjetove gdje moja mašta ima neograničene resurse, ali isto tako omogućuje mi da pronađem odgovore na svoja pitanja ili mi jednostavno otvore oči gdje dolazim do novih spoznaja. Pogled na police s knjigama daje mi mir, ali i vjeru da je sve moguće.

Kao što volim čuvati knjige, volim čuvati i svoju baštinu. Jedan od mojih malih doprinosa je bio taj što sam za diplomski rad pisala o govoru svog kraja, opisala ga kroz fonologiju i morfonologiju kako se ne bi tako lako zaboravio, a danas jedva čekam poziv udruge čija sam članica za sređivanjem lokalne knjižnice.